Ukoliko ste već otkrili Youtube kanal “Tata&Kira TV“ ili Fejsbuk stranicu “Tata i Kira, raspjevana lektira”, sigurni smo da su malena Kira i njen otac već pobrali vaše simpatije svojim izvedbama dečijih, ali i popularnih pesama. Ukoliko niste, toplo vam preporučujemo da ih zapratite, jer umilni glasovi ovog tandema nesumnjivo će vam ulepšati mnoge dane.
Haris Abdagić je već dugo u svetu muzike u koji je, vrlo brzo, uveo i svoju kćerkicu. Sada njih dvoje zajedno stvaraju a on je, bez obzira na sve što je do sada radio, najpoznatiji kao – Kirin tata!
Slika oca koji svira gitaru ili roze ukulele, dok preslatka devojčica pevuši poznate kompozicije (ali i tatine autorske) nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Uskoro izdaju i svoj prvi album, te je više nego dovoljno razloga da poželimo da sa ovakvim tatom uradimo intervju! Hvala tati Harisu što se odazvao.
Jer, ne samo što tata i Kira daju muzički i vaspitni doprinos mladim naraštajima i njihovim roditeljima, već u etar šalju i jednu divnu sliku simbioze oca i kćerke, dok njihove međusobne emocije zrače iz svake njihove melodije.
Za početak, da nam kažete nešto o sebi: kad ste počeli da se bavite muzikom, šta Vas je podstaklo i čime se sve sada bavite?
– Kao i Kira, rodio sam se i odrastao u kući punoj muzike. Moj otac je bio dugogodišnji direktor Doma kulture u našem rodnom Donjem Vakufu i osnivač vakufskog amaterskog pozorišta, biblioteke i muzičke škole, tako da u našoj kući nikad nije nedostajalo kreativnih aktivnosti. Danas kad sam ja direktor Gradske biblioteke Zenica, a pored toga imam i svoj bend BalkanEros Banditos, vidim da se u mom domu, osim uloga, nije mnogo toga promijenilo. I Kirina mama je u kreativnoj industriji, pa tako doprinosi kompletnom šarenilu interesa. Posmatram kako Kira razvija prirodan odnos i ljubav prema muzici i to me usrećuje. Nadam se da će kad odraste i ona biti sretna zbog načina na koji je provela svoje djetinjstvo.
Kad ste primetili muzički talenat kod svoje kćerkice?
– Skoro odmah po rođenju. Ja volim reći da je Kira prije propjevala nego što je progovorila. Prve riječi je počela izgovarati kad je imala pet mjeseci. Prije toga je vrlo intenzivno pokušavala komunicirati s nama ispuštajući precizne tonove. Kad smo je uspavljivali uz neku plejlistu, znala je negodovati dok nismo shvatili da tu ima pjesama koje joj se ne sviđaju, pa smo vremenom sastavili listu samo od pjesama koje je Kira „odobrila“. Vrlo rano se moglo primijetiti da ima jako razvijenu muzičku inteligenciju.
Koliko dugo joj je potrebno da nauči jednu pesmu?
– Otprilike pola dana, ako je u pitanju neka teža pjesma, a za neki pjesmuljak pet minuta. Kiri kad se dopadne pjesma, ona je nauči ekspresnom brzinom.
Odakle ideja da snimate zajedno videe i spotiće? I šta želite da poručite time?
– Nisam imao precizno određen cilj, kad sam počeo snimati pjesme s Kirom. U početku mi je glavna ideja bila da nju zainteresujem za druženje s muzikom i da je učim da bude slobodna i otvorena. Kad je naša Fejsbuk stranica postala viralna, osjetio sam mnogo veću odgovornost i počeo više razmišljati o svemu tome. Spoznaja da mnogim roditeljima i njihovoj djeci naše pjesmice predstavljaju bijeg od neselektivnog i često neprimjerenog medijskog sadržaja bila je presudna u odluci da nastavimo raditi to što radimo. Živimo u vremenu u kojem su se prilično pogubile moralne, umjetničke, obrazovne i svakakve druge vertikale, u vremenu opšte nebitnosti i “egala“ svega sa svačim. Istinske vrijednosti su danas alternativa. Zbog toga je glavna poruka koju pokušavamo poslati: slušajte lijepe pjesme, obrazujte se, družite se, budite otvoreni, slobodni i komunikativni, budite djeca. Osim toga, mislim da je bolje da se djeca igraju sa svojim roditeljima, nego da se prijavljuju na talent show projekte, gdje ih neko ocjenjuje i vrlo često im ruši samopouzdanje i vjeru u sebe.
Na kakve reakcije je sve naišlo to vaše muzičko druženje?
– Reakcije su najpozitivnije. Najviše nam se javljaju roditelji koji nas bodre da nastavimo, jer njihova djeca vole da slušaju naše pjesmice. Naravno, javili su nam se i brojni mediji. Uglavnom, super su reakcije i to nam je dodatni pokazatelj da radimo lijepe stvari i da je to što mi radimo ljudima potrebno. Roditeljima mnogo znači ovaj naš projektić, jer ih podsjeća na neko zlatno doba, kad su djeca slušala Minju Subotu, Branka Kocku Kockicu i gledala Zijaha Sokolovića i Nedeljni zabavnik.
Da li možda ima i neka anegdota oko izvođenja i snimanja?
– Iako se bavim muzikom već 30 godina, prepoznaju po Kiri. Tako sam naprimjer svirao u Skoplju i prišla mi je jedna Makedonka i rekla: “Ne mogu da verujem, pa vi ste Kirin tata“. To se stalno događa.
Kakvi su Vam dalji planovi? Da li ćete, možda, negde i uživo nastupati sa Kirom?
– Ne opterećujemo se nikakvim planovima. Ovo doživljavamo kao igru, koja će trajati dok Kiri bude zabavna. Ipak, pošto bi bilo šteta da ovo naše druženje ne bude ovjekovječeno albumom, pjesmice trenutno, u minimalističkoj produkciji, snimamo u studiju, tako da uskoro možete očekivati album “Dječija nacija“, na kojem će se, što me posebno raduje, uz Bajagino odobrenje, naći i pjesma “Bademi i so“ u nekom našem aranžmanu. Poslije toga, ko zna, možda i napravimo neku turnejicu po vrtićima.
Koju vrstu muzike najviše volite?
– Uvijek sam se trudio da muziku posmatram šire od žanrova i pravaca, međutim mogu reći da su mi, nakon svih ovih godina bavljenja muzikom, i dalje najdraži Bob Dylan, Joan Baez, Cat Stevens, Simon & Garfunkel, Lennon, Santana i ostali predstavnici Woodstock generacije.
A šta se Kiri najviše dopada?
– Kira, s druge strane, prati i moderne trendove, pa tati pušta Brunu Marsa, Lady Gagu, LP, a voli da sluša i Queen i Beatlese, ali i Bajagu, Kemu Montena, Olivera Dragojevića i naravno razne dječije pjesmice.
Svi koji pratimo vaš rad znamo koliko je Kira slatka, talentovana i posvećena. Kakva je još, koje osobine ispoljava, šta voli…?
– Kira je s jedne strane vrlo odrasla i zrela za svoju dob, a s druge strane potpuno bebasta, neozbiljna i smiješna. Vrlo je radoznala, pomalo i hiperaktivna, mnogo mnogo voli da se igra, pa svaki dan smišljamo nove avanture. Voli knjige i filmove, pa stalno čitamo i idemo u kino. Karakterom je jako odlučna, pa i tvrdoglava. Ali dominira njena nježnost, suptilnost i empatičnost. Potpuno je nevjerovatno koliko senzualno osjeća i razumije suštinu situacije, odnosa, trenutka. Stalo joj je da bude dobra, pametna i lijepa, tim redoslijedom. Isto to očekuje od drugih ljudi. Sve u svemu, Kira je vrlo živopisna i interesantna mala osoba.
Kakav je vaš odnos sa Kirom? Šta, pored muzike, još radite zajedno?
– Gledamo filmove, čitamo, puno se igramo. Kira mnogo voli da njene omiljene bajke pretvaramo u pozorišne predstave, pa, osim nas, svaka igračka dobije svoju ulogu. To su igre koje mogu da potraju i cijeli dan. Pored toga, volimo i da šetamo, obilazimo igraonice, hranimo ptice i pse lutalice.
Kojim vrednostima učite svoju kćerku?
– Kiru njeni mama i tata uče vrijednostima i vrlinama koje čovjeka čine čovjekom: pristojnost, lijepo ponašanje, skromnost, zahvalnost… Jako nam je stalo i do toga da Kira razvija samopouzdanje i vjeru u sebe, da voli sebe i da zna da je dobra, pametna, talentovana i lijepa.
Koja je, u svemu, uloga mame, odnosno Vaše supruge?
– Mama je glavna. Ona je naša kraljica. Jer mame nekako imaju tu sposobnost da znaju šta je ispravno i šta i kako treba raditi. Kirina mama je tu da nam pomaže u svakom smislu, da nas obasipa ljubavlju i razumijevanjem.
Koliko je značajno druženje i zajedničke aktivnosti roditelja – akcenat na očevima – i dece?
– Ja sam imao tu sreću da su se moji roditelji jako puno posvećivali sestri i meni, pa mi je druženje s mojim djetetom najprirodnija stvar. Kroz svoj primjer mogu reći da je druženje s djecom od krucijalne važnosti za formiranje njihove ličnosti i za samopouzdanje. Meni otac i mati u nasljeđe nisu ostavili neko materijalno bogatstvo, ali to što su mi dali od neprocjenjive je vrijednosti. Ovo nije nikakva floskula, nego je zaista tako. Najmanje što mogu učiniti je da nastavim porodičnu tradiciju i tu ljubav i vrijeme dam svom djetetu. Ne treba ni naglašavati koliko je djetetu, za pravilno odrastanje, važna očinska figura. Mislim da je ključno to da dijete zna da prema ocu ne može pogriješiti niti se ogriješiti. Kira je tatina princeza i ona to vrlo dobro zna. Naravno, ne bi bilo fer da otac nekad ne podrži mamu u određenim odgojnim metodama, među koje, po našem mišljenju i praksi, nikako ne smiju spadati batine.
Šta mislite da je najteže današnjoj deci? A roditeljima?
– Mislim da nije lako razabrati šta je ispravno a šta ne. Ljudi su s razlogom izgubili povjerenje u autoritete, pa smo prepušteni sami sebi i svojim odlukama. Ipak, siguran sam da ćemo, ako slijedimo svoje srce i zdrav razum, uvijek pronaći ispravan put.
Koja je Vaša poruka drugim očevima?
– Poruke više volim i slati i primati kroz primjer, nego kroz riječi. Ja se trudim da budem dobar i primjeran otac, a siguran sam da to čine i drugi očevi. Jedino što mogu poručiti i sebi i drugim roditeljima je da se družimo sa svojom djecom, da ih vidimo i čujemo. Jer, porodica je uvijek bila i uvijek će biti najveća svetinja.
Autor teksta: Svetlana Bogićević
Fotografije: iz privatne arhive sagovornika
